Cilj ima 17 ciljeva koje treba postići do 2030., podijeljenih u pet kategorija: financije, tehnologija, izgradnja kapaciteta, trgovina i sistemska pitanja. Napredak prema ciljevima mjeri se pomoću 25 pokazatelja.

Cilj 17.1: Mobilizirati resurse za poboljšanje prikupljanja domaćih prihoda

Cilj 17.2: Provesti sve obveze razvojne pomoći

Cilj 17.3: Mobilizirati financijska sredstva za zemlje u razvoju

Cilj 17.4: Pomoć zemljama u razvoju u postizanju održivosti duga

Cilj 17.5: Ulagati u najmanje razvijene zemlje

Cilj 17.6: Dijeljenje znanja i suradnja za pristup znanosti, tehnologiji i inovacijama

Cilj 17.7: Promicati održive tehnologije u zemljama u razvoju

Cilj 17.8: Ojačati znanstveni, tehnološki i inovacijski kapacitet za najmanje razvijene zemlje

Cilj 17.9: Unaprijeđen kapacitet održivog razvoja u zemljama u razvoju

Cilj 17.10: Promicati univerzalni trgovinski sustav pod WTO-om

Cilj 17.11: Povećati izvoz zemalja u razvoju

Cilj 17.12: Ukloniti trgovinske prepreke za najmanje razvijene zemlje

Cilj 17.13: Poboljšati globalnu makroekonomsku stabilnost

Cilj 17.14: Poboljšati koherentnost politike za održivi razvoj

Cilj 17.15: Poštivanje nacionalnog vodstva za provedbu politika za ciljeve održivog razvoja

Cilj 17.16: Unaprijediti globalno partnerstvo za održivi razvoj

Cilj 17.17: Poticati učinkovita partnerstva

Cilj 17.18: Povećati dostupnost pouzdanih podataka

Cilj 17.19: Dalje razvijati mjerenja napretka

  Uspješan plan održivog razvoja zahtijeva partnerstvo između vlada, privatnog sektora i civilnog društva. Ovih 17 ambicioznih ciljeva i složeni izazovi kojima se žele pozabaviti ne uklapaju se ni u uredno razgraničene sektore ni u nacionalne granice. Klimatske promjene su globalne, a poduzeća su jednako važna u borbi protiv njih kao i vlade. Inovacije se ne mogu dogoditi bez sveučilišta i znanstvenika, a pogotovo ne bez razmjene znanja između kontinenata. Ravnopravnost spolova tiče se zajednica koliko i pravnih instrumenata. Ako su naše epidemije globalne, njihova su rješenja također. Uključiva partnerstva izgrađena na zajedničkoj viziji i zajedničkim ciljevima koji ljude i planet stavljaju u središte, potrebna su na globalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini.

DG 17 upućuje na potrebu za međusektorskom i međudržavnom suradnjom u potrazi za svim ciljevima do 2030. godine. To je poziv zemljama da usklade politike. SDG 17 je vizija za poboljšanu i pravedniju trgovinu, kao i koordinirane investicijske inicijative za promicanje održivog razvoja preko granica. Riječ je o jačanju i usmjeravanju suradnje među nacionalnim državama, kako razvijenim tako i onima u razvoju, korištenjem ciljeva održivog razvoja kao zajedničkog okvira i zajedničke vizije za definiranje tog zajedničkog puta prema naprijed. Nastoji promicati međunarodnu trgovinu i pomoći zemljama u razvoju da povećaju svoj izvoz kako bi osigurali univerzalni trgovinski sustav temeljen na pravilima koji je pravedan, otvoren i koristan za sve.

  Ovo je izazov koji spaja naše napore na svih ostalih 16 ciljeva. Ambiciozan i međusobno povezan globalni razvojni program zahtijeva novo globalno partnerstvo – to uključuje financiranje razvoja, povezivanje ljudi kroz mreže informacijske tehnologije, međunarodne trgovinske tokove i jačanje prikupljanja i analize podataka. Čak i dok se svijet okuplja kako bi se ujedinio za globalni razvoj – u 2018. službena razvojna pomoć iznosila je 153 milijarde USD, malo smanjenje od 0,6% u odnosu na 2016. u realnom iznosu – samo pet zemalja ispunilo je cilj UN-a da pruži službenu razvojnu pomoć oko 0,7% njihova bruto nacionalnog dohotka u 2018. Ljudi diljem svijeta zbližavaju se putem fizičkih i digitalnih mreža – više od polovice svjetske populacije (više od 4 milijarde korisnika) sada je na mreži, a najnoviji podaci pokazuju da je gotovo četvrt milijarde novih korisnika došlo je prvi put na internet u 2017.

Mnoge zemlje trebaju službenu razvojnu pomoć za poticanje rasta i trgovine. Ipak, razine pomoći padaju, a zemlje donatori nisu ispunile svoje obećanje da će povećati financiranje razvoja.

Predviđa se da će se zbog pandemije COVID-19 globalno gospodarstvo naglo smanjiti, za 3 posto, 2020. godine, doživljavajući svoju najgoru recesiju od Velike depresije.

Glavni tajnik UN-a dao je razvoj strategije koja širi san o tome kako globalna mreža može pokazati snažnu, organiziranu reakciju na pandemiju COVID-19.

Potrebna je hitna akcija kako bi se mobilizirala, preusmjerila i otključala transformativna moć bilijuna dolara privatnih resursa za postizanje ciljeva održivog razvoja. Dugoročna ulaganja, uključujući izravna strana ulaganja, potrebna su u kritičnim sektorima, posebno u zemljama u razvoju. To uključuje održivu energiju, infrastrukturu i promet, kao i informacijske i komunikacijske tehnologije. Javni sektor će morati postaviti jasan smjer. Okviri za pregled i praćenje, propisi i strukture poticaja koji omogućuju takva ulaganja moraju se preinačiti kako bi se privukla ulaganja i ojačao održivi razvoj. Trebalo bi ojačati nacionalne nadzorne mehanizme kao što su vrhovne revizijske institucije i nadzorne funkcije zakonodavnih tijela.

Poveznice s drugim ciljevima održivog razvoja

  Uspjeh programa 2030. zahtijeva uključiva partnerstva za postizanje usvojenih zajedničkih ciljeva. Ova partnerstva moraju biti uspostavljena na različitim izbornim jedinicama (lokalna, nacionalna, regionalna i globalna razina) i uzeti u obzir načela, viziju i vrijednosti Ciljeva održivog razvoja kako bi se ljudi i planet sada više nego ikada prije oporavili od krize i izgradili natrag postizanje ciljeva održivog razvoja.

Češće nego ne, ostvarenje ciljeva održivog razvoja na globalnoj razini ovisi o učinkovitosti službene razvojne pomoći. Službena razvojna pomoć treba utjecati na međunarodnu suradnju za javno financiranje zemalja u razvoju što donatori nisu ispunili. Odgovornost je službene razvojne pomoći osigurati da većina zemalja u razvoju dobije potporu u područjima aktivnosti i programa povezanih s vodom i sanitacijom, a ne korištenjem svojih domaćih resursa, tarifa i javnih financija dobivenih oporezivanjem.