Održivi razvoj Cilj 14
Uvod
Svrha cilja 14 održivog razvoja: Očuvanje vodenog svijeta
Podvodni život – Održivo očuvati i koristiti oceane, mora i morske resurse za održivi razvoj.
Onečišćenje plastikom odavno nije samo na površini zemlje, već i u vodi i zraku. Ipak, mora i oceani najviše su pogođeni milijunima tona ljudskog otpada. Slučajevi uginuća životinja sve su češći, a u ogromnim morskim sisavcima pronalaze strahovitu količinu plastike koja je vjerojatni uzrok njihove smrti.
S vremenom će ribe i kopnene životinje koje jedu ribu također gladovati i umrijeti kako se zalihe ribe smanjuju. Što je voda više pogođena onečišćenjem, to je vjerojatnije da će ono utjecati na cijeli prehrambeni lanac. Uskoro vodene ptice poput pelikana i drugih; oni će početi umirati, a počet će umirati i kopnene životinje poput aligatora. Postoji toliko mnogo drugih stvorenja koja se oslanjaju na izvore vode osim riba koje tamo žive da je ponekad teško sjetiti se svih njih. Čitava staništa i ekosustavi se uništavaju ovom vrstom onečišćenja.
Zagađenje vode trenutno uništava cijele ekosustave diljem svijeta. Močvare nestaju zbog zagađenja sedimentima, a oceani su jako zagađeni jer se odlaže svakakav otpad i smeće. Što više zagađujemo svoje izvore vode, manja je vjerojatnost da ćemo i dalje vidjeti sva različita staništa i ekosustave koji su nekada postojali na planetu. A kad staništa nestanu, nestat će i životinje koje su tamo nekada živjele – ili će se morati preseliti. Otpad koji progutaju vodena stvorenja može ih vrlo brzo ubiti ili uzrokovati ozbiljne štete. Za neka bića koja obitavaju u vodi poznato je da s vremenom imaju ostatke u svojim tijelima ili ljušturama. Ovo je tužna istina o svijetu zagađenom vodom u kojem živimo.
Zašto je to važno za obrazovnu zajednicu?
Ljudska aktivnost obično dovodi do onečišćenja vodenih tijela – oceana, mora, jezera, rijeka, podzemnih voda i drugih vodenih površina. Onečišćenje vode je svaka promjena fizikalnih, kemijskih ili bioloških svojstava vode koja će imati štetan učinak na bilo koji živi organizam.
Teški metali iz industrijskih procesa mogu se akumulirati u obližnjim jezerima i rijekama. Otrovni su za morski život kao ribe i školjke i mogu utjecati na ostatak hranidbenog lanca. To znači da cijele životinjske zajednice mogu biti ozbiljno pogođene ovom vrstom zagađivača.
Industrijski otpad često sadrži mnoge otrovne spojeve koji štete zdravlju vodenih životinja i onih koji ih jedu. Neki toksini utječu na reprodukciju morskih životinja i stoga mogu poremetiti strukturu vodenog okoliša.
Mikrobni zagađivači iz kanalizacije često dovode do zaraznih bolesti koje zaraze podvodni i kopneni život putem pitke vode. To često povećava broj smrtnih slučajeva opaženih u okruženju.
Organska tvar uzrokuje porast aerobnih algi i iscrpljuje kisik iz vodenog stupca. To se naziva eutrofikacija i uzrokuje gušenje riba i drugih vodenih organizama.
Čestice sulfata iz kisele kiše mijenjaju pH vrijednost vode, čineći je kiselijom, oštećujući morski život u rijekama i jezerima i često dovodeći do smrti živih organizama u okolišu.
Suspendirane čestice često mogu smanjiti količinu sunčeve svjetlosti koja ulazi u vodu, ometajući rast fotosintetskih biljaka i mikroorganizama. Sve to ima naknadni negativni učinak na ostale vodene stanovnike, koji zauzvrat ovise o preživljavanju ovih organizama.
Za razvoj i obrazovanje učenika važno je kroz ekološke aktivnosti i nastavu sačuvati oceane i mora od onečišćenja te zaštititi njihovu floru i faunu. Učenici bi trebali znati koje ljudske aktivnosti dovode do onečišćenja mora, oceana, rijeka.
Glavne značajke cilja 14 održivog razvoja: Očuvanje vodenog svijeta
Ubrzati ekološku tranziciju
Pandemija COVID-19 podsjetila nas je da dobrobit ljudi – i, šire, svih živih bića – ovisi o prirodi. Bioraznolikost, ekosustavi i njihova krhka ravnoteža moraju se očuvati. Djelatnosti u području voda, otpada i energije izravno su povezane s prirodnim okolišem (zrak, voda i tlo) te doprinose zaštiti okoliša, posebice pročišćavanjem vode iz rijeka i ograničavanjem onečišćenja tla. Pročišćavanje voda u prirodnom okolišu pročišćavanjem otpadnih voda i zaštita biljaka i životinja. Ponovno korištenje otpadnih voda u svrhu zaštite resursa i vodenog okoliša: u regijama u kojima postoji manjak vode, reciklirajte otpadne vode kako biste osigurali dugoročnu opskrbu pitkom vodom; nakon pročišćavanja ova se voda koristi u proizvodnim procesima lokalne industrije. Skupljanje i ponovna uporaba plastike u borbi protiv onečišćenja tla i vode te klimatskih anomalija, pretvaranje otpada u resurse. Recikliranjem opasnog otpada radi sprječavanja onečišćenja prirodnog okoliša (zraka, vode i tla) najjačim zagađivačima: proizvođači da ograniče svoj utjecaj na okoliš što je više moguće, npr. prilikom zatvaranja rudnika. Use low-carbon solutions to reduce greenhouse gas emissions that fuel climate anomalies and destroy biodiversity. Razvoj kompostiranja organskog otpada za obogaćivanje tla na ekološki prihvatljiv način: kompostiranje od gradskog otpada za povećanje plodnosti tla. Obnova ekosustava za zaštitu prirodnog okoliša, prilagodba posljedicama klimatskih anomalija (kao što su poplave ili suše) i zaštita resursa koje nam priroda nudi (voda, zrak, hrana itd.): poboljšava se kvaliteta vode i biološka raznolikost obnovljena. Dizajniranje ekoloških područja za rješavanje ekoloških i društvenih pitanja i doprinos dobrobiti zajednica.
Povezanost cilja 14 održivog razvoja i stjecanja vještina 21. stoljeća
Direktiva Europske unije o vodama navodi da se rijeke, jezera i druga vodna tijela moraju zaštititi te da se njihov status kvantitativno i kvalitativno poboljša. Među najvažnijim zadaćama navedenima u Okvirnoj direktivi o vodama su uklanjanje onečišćenja, zaštita resursa pitke vode kroz održivo upravljanje, smanjenje negativnih učinaka poplava i suša, sprječavanje budućeg pogoršanja i poboljšanje postojeće vode i zone statusa močvarnog staništa. Za postizanje ovih ciljeva potrebni su koordinirani napori na globalnoj i nacionalnoj razini: od strane vlada, općina i poduzeća. Ako ništa ne poduzmemo, cijenit ćemo vrijednost usluga ekosustava tek kada ih više ne budemo mogli koristiti. Primjer u tom slučaju je isušivanje močvara i njihovo odvajanje od rijeka kako bi se pretvorile u poljoprivredno zemljište.