Održivi razvoj Cilj 16
Uvod
Opći cilj 16. cilja održivog razvoja- Mir, pravda i snažne institucije
Cilj održivog razvoja 16 jedan je od 17 ciljeva održivog razvoja koje su Ujedinjeni narodi uspostavili 2015. godine. Službena formulacija glasi: “Promicati miroljubiva i uključiva društva za održivi razvoj, omogućiti pristup pravdi za sve i izgraditi učinkovite, odgovorne i uključive institucije u svim razinama”. Cilj ima 12 ciljeva koje treba postići do 2030. Napredak prema ciljevima mjerit će se pomoću 23 pokazatelja.
Cilj ima deset ciljeva:
Cilj 16.1: Smanjiti nasilje posvuda
Cilj 16.2: Zaštititi djecu od zlostavljanja, iskorištavanja, trgovine i nasilja
Cilj 16.3: Promicati vladavinu prava i osigurati jednak pristup pravdi
Cilj 16.4: Borba protiv organiziranog kriminala i nezakonitih tokova novca i oružja
Cilj 16.5: Značajno smanjiti korupciju i mito
Cilj 16.6: Razviti učinkovite, odgovorne i transparentne institucije
Cilj 16.7: Osigurati osjetljivo, uključivo i reprezentativno donošenje odluka
Cilj 16.8: Ojačati sudjelovanje u globalnom upravljanju
Cilj 16.9: Omogućiti univerzalni pravni identitet
Cilj 16.10: Osigurati javni pristup informacijama i zaštititi temeljne slobode
Također postoje dva “načina za postizanje ciljeva”:
Cilj 16.a: Ojačati nacionalne institucije za sprječavanje nasilja i borbu protiv kriminala i terorizma
Cilj 16.b: Promicati i provoditi nediskriminirajuće zakone i politike
Smanjenje nasilnog kriminala, seksualne trgovine, prisilnog rada i zlostavljanja djece jasni su globalni ciljevi. Međunarodna zajednica cijeni mir i pravdu i poziva na jače pravosudne sustave koji će provoditi zakone i raditi prema mirnijem i pravednijem društvu.
Zašto je to važno za obrazovnu zajednicu?
Podučavanje o temama vezanim uz SDG16 najizravniji je način doprinosa postizanju SDG16. Što se tiče kurikuluma, među najviše analiziranim doprinosima su studije mira i sukoba, što je uobičajena intervencija u područjima zahvaćenim sukobima. Centri za obrazovanje i obuku u vezi s mirom prisutni su u mnogim osjetljivim područjima uključujući Afganistan, Somaliju, Srednjoafričku Republiku i Sudan/Južni Sudan gdje postoji najmanje devet centara za studije mira i sukoba/razvoja proizašle iz Sveobuhvatnog mirovnog sporazuma. Dok nove diplome o miru i upravljanju mogu potaknuti stručnost, lociranje tih predmeta unutar jedne discipline smanjuje potencijal za obrazovanje kritične mase studenata i suočava se s preprekama u uspostavljanju novih disciplina. Na primjer, u Siriji akademska kultura koči takve nove nastavne programe, s općim ‘dojmom koji ismijava sva pitanja vezana uz društvene znanosti, a kamoli mir, vladu i vladavinu prava’. Umjesto razdvajanja utjecaja na mir u jednom programu, pitanja koja se odnose na sukobe i upravljanje mogu se integrirati kroz nastavne planove i programe. Ciljevi održivog razvoja predstavljaju holistički okvir, a obrazovanje može poticati kritičko razmišljanje za rad izvan disciplinarnih i sektorskih granica.
Ključne dimenzije održivog razvoja 16 Mir, pravda i snažne institucije
Svijet je još daleko od postizanja cilja izgradnje miroljubivih, pravednih i uključivih društava, s milijunima ljudi koji žive u krhkim i sukobima pogođenim državama. Krajem 2019. 79,5 milijuna ljudi bilo je prisilno raseljeno diljem svijeta, što je jednako 1 posto svjetske populacije. Pandemija COVID-19 razotkrila je nejednakosti i diskriminaciju te je testirala, oslabila i u nekim slučajevima slomila sustave prava i zaštite u zemljama i teritorijima. Ujedinjeni narodi zabilježili su 69 276 smrtnih slučajeva civila u 12 najsmrtonosnijih oružanih sukoba u svijetu između 2018. i 2020. Godine 2020. bilo je pet ubijenih civila na 100 000 stanovnika, od kojih je svaki sedmi bila žena ili dijete. Čak i prije pandemije, nasilje nad djecom bilo je rašireno, pogađajući žrtve bez obzira na bogatstvo ili društveni status. U 77 zemalja i teritorija s uglavnom niskim i srednjim dohotkom s dostupnim podacima od 2012. do 2020., 8 od 10 djece, u dobi od 1 do 14 godina, bilo je podvrgnuto nekom obliku psihološke agresije ili fizičkog kažnjavanja kod kuće. U 2018. oko 5 od 10 žrtava trgovine ljudima otkrivenih u svijetu bile su žene, a 2 od 10 bile su djevojčice. Štoviše, otprilike jedna trećina svih otkrivenih žrtava bila su djeca.
Oko 50 posto otkrivenih žrtava trgovano je radi seksualnog iskorištavanja, a 38 posto radi prisilnog rada. Nagli porast nezaposlenosti izazvan pandemijom vjerojatno će povećati trgovinu ljudima. Podaci iz više od 120 zemalja i teritorija pokazuju da su ljudi koji žive u zemljama i teritorijima s niskim prihodima najizloženiji podmićivanju. Prema posljednjim dostupnim podacima za razdoblje od 2011. do 2020., prosječna učestalost podmićivanja u zemljama i teritorijima s niskim dohotkom iznosi 37,6 posto, u usporedbi sa 7,2 posto u zemljama i teritorijima s visokim dohotkom. Podaci na razini poduzeća iz 145 zemalja i teritorija ispitanih između 2006. i 2020. pokazuju da je gotovo jedno od šest poduzeća u svijetu podložno zahtjevima javnih dužnosnika za plaćanje mita. Globalno od siječnja 2021., 31,1 posto parlamentaraca ima 45 godina ili manje, što je porast u odnosu na 28,1 posto u 2018. Muški parlamentarci i dalje prevladavaju na vodećim pozicijama predsjednika odbora. Godine 2020. Ujedinjeni narodi pratili su 331 ubojstvo branitelja ljudskih prava u 32 zemlje i teritorija, što je povećanje od 18 posto u 2019., i 19 prisilnih nestanaka u 14 zemalja i teritorija. Žene su činile 13 posto ubijenih žrtava i 22 posto onih forcibly disappeared. A total of 62 journalists were killed in 2020 compared to 57 in 2019, with 65 percent killed in non-conflict countries and territories. As of February 2021, laws on access to information have been adopted by 127 countries and territories, although the implementation of the laws could be improved.
Many countries and territories attempted to make data available concerning COVID-19 infections, the contracting of emergency equipment and the allocation of rescue packages and relief financing. By now only with right goals like significantly reduce all forms of violence and related death rates everywhere, end abuse, exploitation, trafficking and all forms of violence against and torture of children, promote the rule of law at the national and international levels and ensure equal access to justice for all, by 2030, significantly reduce illicit financial and arms flows, strengthen the recovery and return of stolen assets and combat all forms of organized crime, substantially reduce corruption and bribery in all their forms, develop effective, accountable and transparent institutions at all levels, ensure responsive, inclusive, participatory and representative decision-making at all levels, broaden and strengthen the participation of developing countries in the institutions of global governance, by 2030, provide legal identity for all, including birth registration, ensure public access to information and protect fundamental freedoms, in accordance with national legislation and international agreements, strengthen relevant national institutions, including through international cooperation, for building capacity at all levels, in particular in developing countries, to prevent violence and combat terrorism and crime, promote and enforce non-discriminatory laws and policies for sustainable development, we will be on a right path to provide peace, justice and strong institutions for all of us.
Interakcija između cilja održivog razvoja 16 Mir, pravda i snažne institucije
Neke vještine 21. stoljeća postojale su prije pojave modernih tehnologija i mogle su se podučavati bez tehnološke podrške. Kritičko razmišljanje i rješavanje problema uvijek su bili nužan dio procesa učenja. Komunikacija i suradnja stoljećima su važan dio međuljudskih odnosa; međutim, sve te vještine poprimaju novu važnost u digitalnom svijetu 21. stoljeća. Vještine 21. stoljeća sastoje se od 2 podskupa: ICT vještine—pedagoške i etičke— i vještine višeg reda: kritičko razmišljanje, kreativnost, rješavanje problema, samoregulirano učenje, komunikacija i suradnja. Korištenje prvog učinkovito potiče razvoj drugog. U tom smislu SAMR model usvajanja tehnologije klasificira korištenje tehnologije u dvije faze: poboljšanje i transformacija. Svaki stupanj ima dva elementa; u prvom su to supstitucija i augmentacija, a u drugom modifikacija i redefinicija. Supstitucija se odnosi na korištenje tehnologije u zadacima koji se mogu obavljati bez nje, a na višim razinama razvija se dubinsko učenje, promiču se kritičko razmišljanje, vještine rješavanja problema, učinkovita komunikacija i suradnički rad. Učinkovit, relevantan kurikulum mora sadržavati važne teme usklađene s interesima učenika i nastavnika. Mora biti usmjerena na osobni, moralni i društveni razvoj učenika. Komunikacija, suradnja, kritičko razmišljanje i rješavanje problema relevantne su vještine za sve i treba ih uključiti u nastavni plan i program, poučavati ih i ocjenjivati. Međutim, vještine 21. stoljeća nisu dio kurikuluma iz niza razloga; neki tvrde da nisu uključeni jer ih se ne može naučiti, drugi aludiraju na nedostatak vremena, lošu pripremu nastavnika i nedostatak strategija za poučavanje prenosivih vještina, dok treći sugeriraju da nisu učinkovito provedene.
Integracija ovih vještina u kurikulum već je neko vrijeme na dnevnom redu organizacija kao što su OECD, UNESCO, P21 itd. Razvijeni su teorijski okviri za definiranje ovih vještina, ali još nije jasno kako bi nastavni plan i program trebao biti konstruiran, iako je prepoznata njihova interdisciplinarna priroda i potreba za novim metodama poučavanja i ocjenjivanja koje bi ih integrirale. Uspješna integracija vještina 21. stoljeća u kurikulum leži, barem djelomično, u rukama učitelja.