Održivi razvoj Cilj 2
Uvod
Održivi razvoj – cilj 2: Svijet bez gladi
Cilj 2. održivog razvoja je iskorijeniti glad, postići sigurnost hrane i poboljšati prehranu te promicati održivu poljoprivredu. Cilj je osigurati da svatko ima dovoljno kvalitetne hrane za zdrav život. Postizanje ovog cilja zahtijevat će bolji pristup hrani i široko promicanje održive poljoprivrede. To podrazumijeva poboljšanje produktivnosti i prihoda malih poljoprivrednika promicanjem jednakog pristupa zemlji, tehnologiji i tržištima, sustavima održive proizvodnje hrane i poljoprivrednom uzgoju koji će biti otporan na klimatske promjene. Također zahtijeva povećana ulaganja kroz međunarodnu suradnju kako bi se ojačao proizvodni kapacitet poljoprivrede u zemljama u razvoju.
UN je definirao 8 ciljeva i 13 pokazatelja za 2. cilj održivog razvoja. Ciljevi su:
Cilj 2.1: Univerzalni pristup sigurnoj hrani i hrani s dovoljno hranjivih sastojaka
Cilj 2.2: Ukinuti sve oblike pothranjenosti
Cilj 2.3: Udvostručiti produktivnost i prihode malih proizvođača hrane
Cilj 2.4: Održiva proizvodnja hrane i otporne poljoprivredne prakse
Cilj 2.5: Održati genetsku raznolikost u proizvodnji hrane
Cilj 2.A: Ulagati u ruralnu infrastrukturu, poljoprivredna istraživanja, tehnologiju i banke gena
Cilj 2.B: Spriječiti ograničenja poljoprivredne trgovine, narušavanje tržišta i izvozne subvencije
Cilj 2.C: Osigurati stabilna tržišta prehrambenih proizvoda i pravovremen pristup informacijama
Tri “sredstva za postizanje” ciljeva uključuju: rješavanje trgovinskih ograničenja i distorzija na svjetskim poljoprivrednim tržištima i tržištima prehrambenih proizvoda i njihovih derivata. Četiri cilja trebaju se postići do 2030. godine, jedan do 2020. godine, a tri nemaju ciljne godine. Kako bi se postigao napredak prema cilju 2., svijet treba izgraditi političku volju i urediti vlasništvo zemlje. Također treba pojačati naglasak na prehranu kako bi bili sigurni da politički čelnici dobro razumiju problem nejednakosti, geografske nejednakosti i apsolutnog siromaštva.
Zašto je to važno za obrazovnu zajednicu?
Ciljevi održivog razvoja osmišljeni su kako bi okupili ljude kako bi poboljšali život diljem svijeta. Stvoreni od strane Ujedinjenih naroda, oni su skup zajedničkih ciljeva koji nam pomažu u prevladavanju različitih globalnih izazova. Oni nastoje uskladiti tri ključne komponente za budućnost: gospodarski rast, socijalnu uključenost i zaštitu okoliša.
Ciljevi održivog razvoja igraju veliku ulogu u današnjim učionicama. Kao nacrt za stvaranje svijeta boljim mjestom, učenici mogu učiti o održivom razvoju putem ponuđenih scenarija poučavanja . Ciljevi održivog razvoja raščlanjuju svaki cilj na manje ciljeve. Učitelji mogu koristiti ove scenarije poučavanja s razrađenim ciljevima kako bi svojim učenicima pokazali načine na koje mogu utjecati na poboljšanje svijeta u kojem žive.
Učenici će steći bolje znanje o izazovima s kojima se suočavaju ne samo u svojim životima, već i u životima drugih diljem svijeta. Ovi ciljevi održivog razvoja ističu strukture našeg društva – ekonomske, pravne i političke – i njihovu složenost. Učenici će učiti o poteškoćama u svijetu o kojima možda nisu svjesni. Velika korist od učenja o ciljevima održivog razvoja je ta što učenicima upoznaju različite društvene zajednice i njihove probleme, a, to će omogućiti razvoj empatije za druge društvene zajednice.
Ključne dimenzije cilja 2. održivog razvoja
Ključne dimenzije cilja 2. su iskorijeniti glad, postići sigurnost hrane i poboljšati prehranu te promicati održivu poljoprivredu. Nažalost, posljednjih godina sva svjetska istraživanja pokazuju da je broj ljudi koji pate od gladi ponovno počeo lagano rasti od 2015. godine. Procjenjuje se da je gladno gotovo 690 milijuna ljudi, točnije 8,9 posto svjetske populacije, za 10 milijuna ljudi u jednoj godini i gotovo 60 milijuna u pet godina. Svijet nije na putu da smanji ili postigne svijet bez gladi do 2030. Svjetski program za hranu pokazuje da 135 milijuna ljudi pati od akutne gladi uglavnom zbog sukoba koje je uzrokovao čovjek, zbog klimatskih promjena i gospodarskih problema. Situacija s pandemijom COVID-a 19 također prijeti udvostručiti broj ljudi koje pate od nedostatka hrane. Prijeko je potrebno poduzeti radnje kako bi se osigurala hrana i humanitarna pomoć najugroženijim područjima. Moramo postići da u svijetu nema gladi i osigurati pristup hrani svim ljudima, posebno siromašnima i ranjivima. Za okončanje svih oblika pothranjenosti, treba udvostručiti poljoprivrednu produktivnost i prihode malih proizvođača hrane, osigurati održive sustave proizvodnje hrane i primijeniti poljoprivrednu proizvodnju koja povećava produktivnost i proizvodnju hrane u ekosustavima koji će se moći u prilagoditi klimatskim promjenama. Treba održavati genetsku raznolikost sjemena, kultiviranih biljaka i domaćih životinja i njima srodnih divljih vrsta, svega čime se upravlja na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Povećati ulaganja putem međunarodnih korporacija, tehnološkog razvoja i pogona, kako bi se pomoglo poboljšati poljoprivredni proizvodni kapacitet u zemljama u razvoju. Potrebno je ispraviti i spriječiti trgovinska ograničenja i distorzije na svjetskim poljoprivrednim tržištima, usvojiti mjere za osiguranje pravilnog funkcioniranja tržišta prehrambenih proizvoda i njihovih derivata.
Korelacija između cilja 2.održivog razvoja i stjecanja vještina 21.stoljeća
Učitelji i tržišni stručnjaci često upozoravaju da našoj djeci trebaju poboljšane vještine 21. stoljeća. Bez ovih vještina neće moći uspješno sudjelovati u globalnom gospodarstvu te neće biti adekvatno pripremljeni za fakultet i posao. Za učenje, komunikaciju, suradnju i rješavanje problema u digitalnom okruženju potreban je širi raspon vještina. UNESCO, OECD i druge organizacije identificirale su vještine 21. stoljeća kao kompetencije potrebne za održivu budućnost društva znanja. Cilj je uključivanje ovih vještina u kurikulum, pronaći moguće načine za njihovo poučavanje i vrednovanje te ispitati kako bi se ovaj proces mogao personalizirati korištenjem informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT). Iako su uključivanje vještina 21. stoljeća u kurikulum, nastavne metodologije i korištenje IKT-a teme koje se stalno ponavljaju, još uvijek postoji potreba za daljnjim istraživanjem dizajna i provedbe novih instrumenata za vrednovanje i načina na koji bi se proces učenja i poučavanja mogao personalizirati.
