Održivi razvoj Cilj 11
Uvod
Svrha cilja 11 održivog razvoja: Održivi gradovi i zajednice
Cilj 11 održivog razvoja ima namjeru obnoviti i planirati gradove i druga ljudska naselja na način koji nudi mogućnosti za sve, uz pristup osnovnim uslugama, energiji, stanovanju, prijevozu i zelenim javnim površinama, uz istovremeno smanjenje korištenja resursa i utjecaja na okoliš. Cilj SDG 11 želi “učiniti gradove inkluzivnim, sigurnim, otpornim i održivim”. Cilj 11 održivog razvoja uključuje ulaganja u javni prijevoz, stvaranje zelenih javnih površina i poboljšanje urbanog planiranja i upravljanja suradnjom i uključivanjem zajednice u proces donošenja odluka.
SDG 11 ima 10 ciljeva:
Cilj 11.1: Sigurno i pristupačno stanovanje
Cilj 11.2: Pristupačni i održivi prometni sustavi
Cilj 11.3: Inkluzivna i održiva urbanizacija
Cilj 11.4: Zaštititi svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu
Cilj 11.5: Smanjiti štetne učinke prirodnih katastrofa
Cilj 11.6: Smanjiti utjecaje gradova na okoliš
Cilj 11.7: Omogućiti pristup sigurnim i inkluzivnim zelenim i javnim površinama
Cilj 11.a: Snažno planiranje nacionalnog i regionalnog razvoja
Cilj 11.b: Provesti politike za uključivanje, učinkovitost resursa i smanjenje rizika od katastrofa
Cilj 11.c: Podrška najmanje razvijenim zemljama u održivoj i otpornoj izgradnji
SDG 11 ima 10 ciljeva koje treba postići, a to se mjeri s 15 pokazatelja. Sedam “željenih ishoda” uključuje sigurno i pristupačno stanovanje, pristupačne i održive prometne sustave, inkluzivnu i održivu urbanizaciju, zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, smanjenje štetnih učinaka prirodnih katastrofa, smanjenje utjecaja gradova na okoliš i omogućiti pristup sigurnim i inkluzivnim zelenim i javnim površinama. Tri “načina postizanja” cilja uključuju snažno planiranje nacionalnog i regionalnog razvoja, provedbu politika za uključivanje, učinkovitost resursa i smanjenje rizika od katastrofa u potpori najmanje razvijenim zemljama u održivoj i otpornoj izgradnji.
Zašto je to važno za obrazovnu zajednicu?
Cilj SDG 11 stremi promicanju inkluzivnih, sigurnih, otpornih i održivih gradova i ljudskih naselja. Ovaj cilj u potpunosti se odnosi na upravljanje urbanim razvojem. Kvalitetno vođeni gradovi mogu biti središta inovacija i prosperiteta. Isto tako, velika je važnost stavljena na utvrđivanje i rješavanje osnovnih fizičkih, socijalnih i psiholoških ljudskih potreba u odnosu na ljudska naselja kao što su gradovi i mjesta.
SDG 11 važan je za obrazovnu zajednicu jer pomaže učenicima primijeniti osnovna načela održivog planiranja i izgradnje te identificirati mogućnosti da svoju zajednicu učine održivijom i inkluzivnijom.
Poučavanje cilja 11 održivog razvoja nudi mogućnost obraćanja pažnje na ulogu lokalnih donositelja odluka i participativnog upravljanja te kako zastupati održivi glas u planiranju i politici za svoju zajednicu.
Isto tako, poučavanje može pomoći studentima da se uključe u grupe zajednice i lokalne sustave planiranja za održive vizije budućnosti za svoju zajednicu. Također može pomoći studentima u planiranju, provedbi i evaluaciji inkluzivnih održivih projekata u zajednici.
Glavne značajke cilja 11 održivog razvoja: Održivi gradovi i zajednice
Smanjenje rizika od katastrofa sastavni je dio društvenog i gospodarskog razvoja i ključno je ako želimo da razvoj bude održiv u budućnosti; taj je argument prepoznat u nekoliko globalnih dokumenata o smanjenju rizika od katastrofa i održivom razvoju. Plan održivog razvoja planiran do 2030. prepoznaje i ponovno potvrđuje hitnu potrebu za smanjenjem rizika od katastrofa. Osim izravnog pozivanja na rezultate Treće konferencije UN-a o smanjenju rizika od katastrofa (okvir Sendai), postoje posebne mogućnosti za postizanje smanjenja rizika od katastrofa. Na primjer, smanjenjem izloženosti i ranjivosti siromašnih na katastrofe ili izgradnjom otporne infrastrukture. Također postoji nekoliko mogućnosti koje mogu doprinijeti smanjenju rizika od katastrofe i izgradnji otpornosti, čak i kada smanjenje rizika od katastrofe nije izričito određeno. Ciljevi koji se odnose na promicanje obrazovanja za održivi razvoj pod SDG #4, kao što su izgradnja i nadogradnja obrazovnih objekata i osiguravanje zdravih života, kao i ciljevi pod SDG #11 (gradovi) i pod SDG #9 (izgradnja otporne infrastrukture) ponovno potvrđuju međuodnos između smanjenja rizika od katastrofa i održivog razvoja (između ostalog).
Uloga prometa u održivom razvoju prvi je put prepoznata na sastanku Ujedinjenih naroda o Zemlji 1992. i osnažena u njegovom završnom dokumentu pod nazivom Agenda 21. Poduzimajući petogodišnji pregled provedbe Agende 21 tijekom svog devetnaestog posebnog zasjedanja 1997. godine, Opća skupština UN-a je dalje ustanovila da se očekuje da će tijekom sljedećih dvadeset godina prijevoz biti glavna pokretačka snaga rastuće svjetske potražnje za energiju. Globalna pažnja usmjerena na promet nastavila se posljednjih godina. Održivi prijevoz može pospješiti gospodarski rast i poboljšati pristupačnost. Održivi promet postiže bolju integraciju gospodarstva uz poštovanje okoliša, poboljšanje socijalne jednakosti, zdravlja, otpornosti gradova, urbano-ruralnih veza i produktivnosti ruralnih područja. U Agendi za održivi razvoj do 2030. održivi promet uključen je u nekoliko ciljeva održivog razvoja, posebno onih koji se odnose na sigurnost hrane, zdravlje, energiju, gospodarski rast, infrastrukturu te gradove i ljudska naselja. Ljudska naselja – gradovi su središta ideja, trgovine, kulture, znanosti, produktivnosti, društvenog, ljudskog i gospodarskog razvoja. Urbano planiranje, prometni sustavi, voda, kanalizacija, gospodarenje otpadom, smanjenje rizika od katastrofa, pristup informacijama, obrazovanje i proširenje kapaciteta relevantna su pitanja za održivi urbani razvoj. U 2008. godini, prvi put u povijesti, globalno urbano stanovništvo nadmašilo je ruralno stanovništvo. Ova prekretnica označila je dolazak novog „urbanog milenija“ i očekuje se da će do 2050. dvije trećine svjetske populacije živjeti u urbanim područjima. Budući da više od polovice čovječanstva živi u gradovima, a broj urbanih stanovnika raste za gotovo 73 milijuna svake godine, procjenjuje se da urbana područja čine 70 % svjetskog bruto domaćeg proizvoda i stoga su generirala gospodarski rast i prosperitet za mnoge pojedince. O održivom razvoju naselja raspravljalo se i na drugoj i trećoj sjednici Povjerenstva za održivi razvoj. ” Promicanje održivog razvoja ljudskih naselja” tema je poglavlja 7 Agende 21, koje poziva na 1) pružanje odgovarajućeg skloništa za sve; 2) poboljšanje upravljanja ljudskim naseljima; 3) promicanje održivog planiranja i upravljanja korištenjem zemljišta; 4) promicanje integriranog pružanja infrastrukture okoliša: voda, sanitacija, odvodnja i gospodarenje otpadom; 5) promicanje održivih energetskih i prometnih sustava u ljudskim naseljima; 6) promicanje planiranja ljudskih naselja i upravljanja njima u područjima sklonim katastrofama; 7) promicanje aktivnosti održive građevinske industrije; i 8) promicanje razvoja ljudskih potencijala i proširenja kapaciteta za razvoj ljudskih naselja.
Povezanost cilja 11 održivog razvoja i stjecanja vještina 21. stoljeća
Meke vještine neophodne su za suvremeni život i radno mjesto. Stoga je podučavanje učenika vještinama 21. stoljeća jednako važno kao i nastavni sadržaj. Moramo biti prilagodljivi, moramo biti kreativni, moramo biti tehnički pismeni i moramo biti sposobni rješavati probleme. Potrebne su nam te vještine jer se svijet konstantno razvija, i to velikom brzinom. Na raspolaganju nam je ogromna količina informacija. Prije nismo “guglali” svaki pojam. Ako smo tražili odgovor na neko pitanje, morali smo pronaći enciklopediju ili posjetiti knjižnicu. U to je vrijeme imalo malo više smisla pamtiti informacije. Ta se praksa povremeno pokazala korisnom.
Sada imamo pristup informacijama doslovno bilo kada i bilo gdje. Ono što je sada relevantno je sposobnost snalaženja u mnoštvu različitih informacija; to je sposobnost lociranja, organiziranja i korištenja vjerodostojnih i točnih informacija. Rješavanje problema je samo po sebi važna vještina, ali sposobnost primjene vještina rješavanja problema na probleme i scenarije iz stvarnog svijeta je ključna. Učenici moraju biti u mogućnosti izaći iz učionice, krenuti u svoje karijere, imati i odgajati djecu, upravljati odnosima, prepoznati kada ih se iskorištava, riješiti sukobe na radnom mjestu itd. bez držanja za ručicu. Moraju biti u stanju primijeniti te vještine rješavanja problema koje su ih učili unutar konteksta vaše učionice i primijeniti ih na stvarne probleme koji se pojavljuju u njihovim životima, i da, bit će ih mnogo. Prilike dvadeset prvog stoljeća za izgradnju vještina pomažu studentima u izgradnji karaktera. Kao društvena bića orijentirana na suradnju važno je da djeca imaju empatiju, suosjećanje, da su etični, da imaju integritet, da dobro surađuju s drugima i još mnogo toga.
